VRŠNJAČKO NASILJE U ŠKOLAMA

Iza nas je dan ružičastih majica, dan na koji podsjećamo društvo na sve više rastući problem vršnjačkoga nasilja u našemu okruženju, a osobito u školskim ustanovama.

Problem koji je već duboko ukorijenjen u društvo predstavlja ogroman problem u kritičnoj fazi razvoja osobe. Posljedice nasilja kasnije se odražavaju u životu, ostavljaju ožiljke u karakteru osobe, te im trajno upropaste život.

Iako nasilje nije rijetka pojava, ponekad se i sami susretnemo s nekim oblikom vršnjačkoga nasilja, gotovo svi ne odlučimo intervenirati i poduzeti nešto. Zakopavajući taj problem, činimo ga samo težim.

Čak i same žrtve nasilja, nasilje nerijetko negiraju, ili iz straha, ili iz mišljenja da je ponižavajuće tražiti pomoć i utjehu od ostalih, pa sve to pokušavaju potisnuti, što je uistinu teško, i na kraju obično vodi do nesretnih krajnosti poput samoranjavanja ili samoubojstva.

Najbolji način za riješiti ovakve probleme je poći od samoga sebe, preispitati svoje postupke i krenuti nabolje, jer „ mala iskra požar skriva, kap do kapi rijeka biva“.

Glavni uzrok nasilja među ljudima je nedostatak empatije, razmišljanje samo za sebe,ne osvrtanje na potrebe drugih.

Nemamo želju „obuti tuđe cipele“, pogledati stvari iz druge perspektive, da bar nekad ne budemo sebični i da mislimo na one što nas okružuju.

U kršćanstvu o ovome govore dvije od tri temeljne zapovijedi:

Dvije zapovijedi ljubavi i Isusovo zlatno pravilo: „Sve što želite da drugi ljudi čine vama, činite i vi njima“

Osim nedostatka empatije, ljudima često nedostaje i otvorenosti.
Zatvoreno gledamo na stvari i držimo se poznatoga, ne dajemo priliku novim stvarima.

Tako se često tvore „klanovi“ koji ne prihvaćaju pridošlice,i samim time izoliraju osobe koje se razlikuju od njih.

Ljudi se počinju toliko truditi da budu poput ostalih,da se uklope ne shvaćajući da je sama ljepota ljudi to što smo različiti, što je svatko od nas priča za sebe, i da se tako nadopunjujemo gradeći ljepši život.

Ako se nasilje bude vršilo na tebi, olakšaj dušu i obrati se nekome za pomoć, jer šutnjom više sebi štetiš nego pomažeš.

Neka te zli ljudi ne obeshabre da s ponosom budeš ono što jesi.

PERO PLANINIĆ, 1.1