Svjetski dan knjige i autorskih prava – 23. travnja

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. travnja kao simboličan nadnevak  u svjetskoj književnosti jer su na taj dan 1616. godine  umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare, a zamisao o obilježavanju zasniva se  na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na Dan svetoga Jurja.

Kako danas ljudi reagiraju na knjigu koju dobiju na dar? Naravno, mnogi se oduševe jer obožavaju čitati i listati knjige, pa im je drago kada ju od neke osobe dobiju, jer uvijek je lijepo dirati stranice knjige sa željom da je se pročita. Međutim,  ima osoba za koje je knjiga na dar nešto nelogično i neobično. Mislim da je lijepo da je i knjiga dobila svoj nadnevak kako bi bila obilježena. Mnogo je autora, neki će nam ostati vječno u sjećanju, a neke ćemo lako zaboraviti. Ali, nekad  nije važno tko je autor kad čitaš dobru knjigu, jer toliko se uživiš i oduševiš njezinim  sadržajem da te uopće nije briga za drugo. Pročitali mi knjigu od 1000 stranica ili 100 stranica, nije bitno, bitno je da se shvati njena bit, poruka nama ljudima iz te knjige koju čitamo i listamo. Naravno,  ne mogu a da ne spomenem knjigu koju zapravo živimo iz dana u dan, to je Biblija. Sam naziv Biblija dolazi od grč. riječi biblos što znači knjiga. Iako mi to nekad ne želimo priznati, knjiga zna biti pravi prijatelj. Ponekad autor sadržajem svoje knjige može uputiti neke osobe na pravi put, pomoći u nevolji.  Koliko je samo autora pomoglo mnogim ljudima pišući o svome životu i iskustvima. Knjiga sama po sebi je zapravo nešto posebno, nešto što možeš ostaviti po strani ili jednostavno pročitati. Na kraju krajeva, svi se mi obrazujemo iz knjiga tako da je nemoguće svaki dan ne prelistati neku knjigu. Bilo bi dobro kada bi svatko od nas izdvojio vremena i pročitao neku knjigu, radi sebe. Možda će usput saznati nešto što nije znao, i opustiti se. Sigurno svatko od nas kod kuće ima kutak gdje drži knjige. Pa barem  na današnji dan, na Svjetski dan knjige, odvojimo vremena za čitanje. Sjetimo se koliko je onih koji nemaju doma, svoga kutka gdje drže knjige, te koliko je onih koji uopće ne znaju čitati i pisati. Sve nam je pruženo, pa zašto ne bismo pročitali neku knjigu, ili nekoga naučili  čitati, darovali nekome knjigu i cijenili ono što imamo. Na kraju krajeva, ima onih koji bi htjeli biti obrazovani. Zato učenici, knjigu u šake, a vi dragi ljudi,  izdvojite pola sata za čitanje knjige ili nekog dobrog štiva.  SRETAN DAN KNJIGE!

Marija Zorka Vasilj, I.3