Svi sveti i Dušni dan – Dani sjećanja na najmilije

svijea.jpg__-2Usnuh  san: Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje. Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nukao me da čitam natpise na njima. Imena mi nisu ništa govorila. No, odjednom postadoh svjesna zapisa pod njima: živio tri godine i šest mjeseci, živio sedamnaest dana, živio četiri mjeseca i dva dana, živio dvanaest godina, živio pedeset i dvije minute. Upitah ga zgranuto:  Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?

Groblje bijaše nepregledno, a anđeo mi reče:  Ovo nije dječje groblje. Ovdje počivaju odrasli ljudi. Upozorih ga na natpise:  Pogledaj što piše! On se bolno osmjehnu i reče: Znam! Piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli –  jer samo su toliko živjeli.

Ovih se dana sjećamo dragih ljudi koji više nisu s nama.

Svi sveti je svetkovina u Rimokatoličkoj crkvi kojom se 1. studenoga slave svi sveci. Izvorno, ova svetkovina je obilježavala posvećenje rimskog Panteona u crkvi Sv. Marije od mučenika, koju je 609. godine posvetio papa Bonifacije IV. i u nju dao prenijeti i pohraniti kosti brojnih kršćanskih mučenika. U kršćanski su  “kredo” uvršteni  sveti i zajedništvo s njima, te tako vjernici slave svete na  nebu. Svim svetima slavimo sve živo, jer mrtvi ne postoje, nego samo oni koji su otišli i koji putuju. U svete se može ubrojiti svatko tko je gladna nahranio, žedna napojio i žalosna utješio. Sve njih Isus prepoznaje kao svoje i vodi ih u vječnu ljubav, kao svoje prijatelje i braću. Veliko je zajedništvo svetih, zato i lijepo molimo u vjerovanju: Vjerujem u općinstvo svetih.

U Knjizi otkrivenja stoji:  Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.

U tome se mnoštvu nalaze naši roditelji, braca i sestre, obitelj i prijatelji. Svi oni radosno stoje pred Jaganjcem.

Dakle, pod izrazom Svi sveti ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima, već i na sve one neupadljive, zaboravljene ljude koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja. Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećena ova svetkovina. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im zahvale. To je prvi smisao posjeta grobovima.

U Hrvatskoj je svetkovina Svih svetih bila prihvaćena kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, jela se purica punjena kestenjem, kruškama ili jabukama, med i punjeni grah.

Jedan od poznatijih sjeverozapadnih običaja najvjerojatnije ima keltsku podlogu. U noći između Svih svetih i Dušnog dana na stolu se ostavljala litra vina i litra rakije u otvorenim bocama i nekoliko čaša pokraj njih. Ukoliko tko od predaka naiđe tu noć, da se počasti.

Bilo kako bilo, odvojite trenutak da se sjetite najmilijih, koji više nisu s vama, a onda se pođite družiti sa živima jer se navedenim svetkovinama slavi i život. I naravno, razmislite  koliko vremena posvećujete  drugima, koliko druge volite, toliko i živite.

MARIJA – ZORKA VASILJ, I. 3