Svi sveti │Dušni dan

Prvog i drugog dana mjeseca studenoga dostojanstveno izdvajamo vrijeme za one koji, nažalost,  više nisu s nama. U prohladnim danima, sjećajući se svojih pokojnih, ostavljamo djelić topline srca da grije njihove grobove, njihova posljednja počivališta.

Prvi spomendan svih svetaca datira još  iz 7. stoljeća kad se obilježavao 13. svibnja, a 835. godine, na prijedlog pape Grgura IV., prepravljen je na nadnevak  koji je ostao sve do danas. Prvi studenoga, crvenom bojom označen na katoličkom kalendaru, spomendan je svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su živjeli pobožan i pošten život, u skladu s evanđeljem. Stoga je i dobio naziv Svi sveti. U Katoličkoj Crkvi je zapovjedni blagdan, vjernici idu na misu i neradni je dan.

Dan koji slijedi je Dušni dan. Crkva se sjeća svih vjernih mrtvih. Dušni dan je ustanovio redovnik Odilo. Papa Klement V. službeno je blagdan  potvrdio 1311. godine. Prije liturgijske reforme, taj dan, ako bi bio nedjelja, slavio bi se 3. studenog. Na Dušni dan vjernici pohode grobove najmilijih, polažu cvijeće i pale svijeće iako se u novije vrijeme taj običaj prenosi na blagdan Svi svetih. U crkvama se služe mise za pokojnike u župi i biskupiji. U prošlosti su ga karakterizirali  obilasci groblja, molitve, obred oprosta, plaćanje misa za pokojnike, pomaganje potrebitima i zvonjava crkvenih zvona. U nekim se krajevima održao i običaj paljenja svijeća u kući pokojnika.

Naše preminule trebamo poštovati, moliti za njihove duše te duše u čistilištu. Poticaj za neprestani rad na sebi i budućnost s Bogom, možemo potražiti u navedenim danima i težiti k svetosti. Tišina groblja koje sjaji najvećim sjajem pokazuje put i daje nadu za novi život.

Zlata Dragičević (II.7), novinarska sekcija