Srednja Škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
Spremajući dokumente novinarske sekcije u odgovarajući folder na laptopu, odlučila sam pregledati fotografije školskih događanja iz 2014. godine s obzirom na to da sam i te godine vodila novinarsku sekciju. Zanimljivo je bilo vratiti se unatrag i prelistati neobjavljene i objavljene slike i tekstove, narativ vremena.
Jedna fotografija posebno mi je privukla pažnju, fotografija na kojoj je bio naš profesor informatike Stipe Ćavar u društvu učenica na priredbi u povodu Dana škole. Kao predsjednik Školskog odbora, tom prigodom dodijelio je priznanja i nagrade. Ponosna i sretna bila sam što sam uspjela ovjekovječiti baš taj trenutak, u isto vrijeme i tužna, paradoksalno.
Pomislih kako je premlad nas napustio, prebrzo otišao iz našeg poslovnog svijeta i kako bi mnogi učenici bili privilegirani da je poživio i da im je predavao. Iako meni nije predavao, dobila sam dojam kao razrednica da su ga moji učenici poštovali, cijenili njegov rad i racionalan stav jer imao je neposredan pristup vođen osjećajem ljudskosti i dobre komunikacijske vještine koje su mu omogućile lako povezivanje s mišljenjem mladih.
Barem mi je bila čast da mi je profesor bio radni kolega i suradnik. Onda sam se sjetila maturalnog putovanja u Španjolsku 2011. godine kad je bio jedan od nas razrednika koji su pratili srednjoškolce i kad je svaki svoj slobodan trenutak koristio kako bi pomogao radu i djelovanju Informativnog centra Mir Međugorje, i to iz daleke Španjolske. Svoje vrijeme dao je na raspolaganje da bi Gospinu poruku slao u svijet. Nije mu bilo teško i nije mu bio problem, uistinu je s ponosom i entuzijazmom govorio učenicima i profesorima o svojim planovima.
Važno je spomenuti da je kreirao i prvu školsku internetsku stranicu, što je zapravo bio početak online života naše škole. Tadašnja percepcija moje suradnje s profesorom danas ima potpuno drugačiju dimenziju. Intelektualac ispred svoga vremena. Vizionarski nepokolebljivo gradio je suvremene identitete i pomicao granice zahvaljujući svojoj vedroj naravi i znanju.
Svaki odlazak manifestira se neobjašnjivim osjećajem tuge, međutim, odlazak ljudi poput profesora Stipe Ćavara uvijek je upečatljiv na poseban način. Odlučila sam podijeliti navedenu fotografiju na kojoj profesora pamtimo kakav je i bio, entuzijastičan, lišen svake arogancije.
Iako je njegov rad prekinut životom vječnim, postoji nit koja spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, a ta nit su njegova velika djela čvrsto utkana u našu školu, informatički kabinet i sredinu u kojoj je odrastao. Hvala, profesore, na svemu što ste učinili kako biste unaprijedili obrazovanje te pomogli učenicima i suradnicima, neka Vam je laka zemlja hrvatska.
Danijela Škegro, prof.
