Srednja Škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
Na adresu škole stigao je e-mail anonimnog bivšeg učenika u kojem je opisao svoja iskustva u srednjoj školi te iz svog gledišta dao smjernice našim srednjoškolcima. Pismo objavljujemo u cijelosti:
Pogled unatrag
Daleki grad…
Jesen….
Kiša…
Moja mala soba u studentskom domu i ja!
Listam poruke na mobitelu i naiđem na poruku od neki dan kad mi je moja razrednica čestitala jedan poseban dan i poželjela mnogo sreće u novoj akademskoj godini. Najednom se mislima vratih u prošlost, u dane provedene u mojoj srednjoj školi.
Sad, kada sam daleko, s puno novih obveza koje ovaj put moram obavljat sam jer tu nema ni mame, ni tate, ni bilo koga drugog, odlučio sam napisati ovo pismo kao pismo zahvale mojoj razrednici i svim profesorima Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića.
Iskreno, dugo sam se mislio kad sam napisao prethodnu rečenicu.
Hoću li je ostaviti ili izbrisati?! Odlučio sam je ostaviti jer bih bio licemjeran kad bih rekao da su mi svi profesori bili prijatelji, da su svi, uvijek, postupili fer i korektno prema meni. Ne, nisu, al’ valjda nisam ni ja prema njima.
Sad će se neki zapitati zašto im se onda zahvaljujem ?!
Zahvaljujem im se iz tog razloga što su me naučili kako život nije gladak put, kako je pun prepreka i da će uvijek biti netko tu da ti malo promijeni pravac, da te nauči da budeš jak i vratiš se na svoj put.
U ovom pismu se želim obratiti vama dragi učenici, vama moji sugrađani. Smatram da imamo jako dobru i kvalitetnu školu, barem vidim po svome primjeru. Studiram jedan od najtežih fakulteta i dobro mi ide. Nije da se hvalim, ali tako kažu razne statistike, nego vratimo se mi vama, dragi učenici. Znam da vas većina misli da je trenutak u školi vječnost, da su svi profesori protiv vas…
Mora vam biti jasno da je vaš put kroz srednju školu samo jedan dio vašeg života koji će završiti tako brzo da ćete se zapitati: „Zar već?!“.
Kao što rekoh jedan dio, ali jako važan dio.
Nemojte da vam put kroz srednju školu bude put kojim će za vas ići netko drugi, netko poput vaših roditelja, prijatelja… Budite odani sebi i svojim vrijednostima, nemojte misliti da ste uvijek u pravu – jer niste (ja danas vidim da nisam bio). Nije potrebno da vam za svaku sitnicu mama mora dolaziti u školu i ispravljati krivu Drinu, jer budite svjesni da jednog dana možda mame neće biti, a vi ćete se naći u sličnoj situaciji. Nećete znati što učiniti jer je nekad mama odigrala vašu, mogu reći, životnu utakmicu. Nije kraj svijeta ako ste dobili lošu ocjenu – popravit ćete je, ali nemojte dopustiti da vam mama sutra dođe u školu i kaže: „Dok sam ja peglala, ispitivala sam ga i on je sve znao, kako je dobio jedan?“. To vam nije potrebno! Učite sebi, za svoju budućnost.
Kad kažem – učite – ne mislim samo na knjige i ocijene. Naučite biti čovjek, naučite biti samostalni jer ne znate gdje će vas život odvesti. Sad, kad pogledam unatrag, shvatim da sam najveći dio svog karaktera i osobnosti izgradio baš u razdoblju srednje škole – valjda su to te godine. Borite se za sebe, borite se za svoja prava. Nemojte očekivati od profesora da vam crtaju ocjene, ali ako to rade nemojte misliti da su vam prijatelji – jer nisu.
Smatram da imamo kvalitetno osoblje u školi koje daje sve od sebe da nas napuni znanjem, a na nama je hoćemo li to upiti ili ne. Jednog dana, kada dođete na raskrižje putova, kada budete morali odlučiti gdje ćete, imat ćete drukčiji pogled na sve. Ako budete upisivali fakultete bit ćete zahvalni onim negativcima koji su tražili da se zna sve, od korice do korice. Tada ćete, baš kao i ja, reći da je bila/bio najgori profesor, ali bar sam nešto naučio! S vremenom ovaj pridjev najgori će se pretvoriti u onaj suprotni – najbolji.
Za kraj vam želim poručiti da uzmete iz srednje ono najbolje, jer jednom kad dođu neka druga vremena bit će vam žao što te trenutke niste iskoristili. Smatram da sam iskoristio svaki, i da danas, kad pogledam unatrag, mogu reći da su me neki ljudi naučili da budem čovjek. Neki ljudi, poput moje razrednice kojoj šaljem najveću zahvalu, i koju želim zamoliti da ostanem anoniman, a ona će znati tko sam. Kojoj sam, sa svojim prijateljima, obećao da ću jednom stati pred nju a da će mi čelu će pisat pobjeda!!!
Jedna od dvadeset pet ruža iz njezina vrta!