Jelena Pehar, učenica naše škole, na nagradnom natječaju Zavoda za školstvo u povodu 170. obljetnice hrvatskoga jezika u javnoj uporabi osvojila je 1. mjesto. Čestitamo!!!!
Hrvatski glas u vremenu
Protkala je jedna nota
Vez što vijekom čvrsto stoji –
Tek tad on probi se iz plota
Pa vjetrom svoje kretnje kroji.
I kiša bješe, bi oluja
Mač mu obraz bijeli probi
Glas se stiša, zaleluja
Htjede tuđin da ga zdrobi.
Al’ nešto čudno u njem’ ima
Pa ga puška nigd’ ne stiže
Što ga više drugi klima
On je jači, nebu bliže!
Povijest posta vela knjiga
Gdje su mnoge tužne priče,
Al’ glas se smiješka izmeđ’ briga
I kroz retke vedro kliče!
I svagda hitro struji zrakom
Šume čuju mili glasak,
Budi zoru, ori mrakom
On je suza, smijeha prasak!
Kroz budućnost što nas čeka
Žuborit će i dalje vječno,
Dok ja tek prolazna sam jeka
Glas je vječan – Božje nešto!
JELENA PEHAR, IV.1