Srednja Škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
Uz ceste postoje znakovi koji olakšavaju kretanje i dolazak do cilja. I nama mladima treba životni putokaz, čovjek-uzor.
Sutra, na tajanstvenim stazama životnih izazova, želim dotaknuti ruku Prijatelja, okome tako malo znam. A on bi mogao pomoći jer želim stići na vrh planine. Sutra želim dotaknuti zvijezde. Sutra… U meni se javlja strah od plovidbe kroz život, strah od pristajanja u luku. Jer tako često svjetionik koji se nazirao vrlo blizu, gasne u blještavilu modernih shvaćanja i poimanja čovjeka i svijeta, i nasta tama. Ako ne budem imao kompas, izgubit ću se u vrtlogu života u kojemu su nestale smjernice moralnih vrijednosti.
Mladima treba netko tko će ih pratiti u odrastanju i suočavanju sa stvarnošću. Oni će ono što doživljavaju oponašati. Ako budu okruženi kritikom, naučit će osuđivati; ako budu ismijavani, bit će povučeni; ako ih prati ohrabrenje, naučit će se samopouzdanju i sigurnosti; ako budu okruženi podrškom, naučit će biti zadovoljni sobom; ako budu prihvaćeni, naučit će se ljubavi; ako žive s priznanjem, naučit će da je dobro imati cilj; ako žive okruženi prijateljstvom, naučit će da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.
Lako je za pogreške i neuspjeh izreći grube riječi, iskazati ljutnju i razočaranje; puno je teže učiti nas kako je svaki poraz novi oblik učenja, korak bliže do željene pobjede.
Dragi roditelji, odgajatelji, nastavnici, dragi uzori i kritičari:
Pazite na svoje misli, jer one će postati riječi.
Pazite na svoje riječi, jer one će postati djela.
Pazite na svoja djela, jer će ona postati navika.
Pazite na svoje navike, jer će postati karakter.
Pazite na svoj karakter, jer će postati sudbina.
A ja… ja uzimam sudbinu u svoje ruke, neću dopustiti da me ona vuče. Sretan sam jer imam Uzor od kojeg sam naučio da su sva čuda i moć svijeta u nama, samo trebamo zaroniti u svoju dušu i otkrivati darovano nam blago.
Mi tražimo Izvor – nije nam dovoljna kap; mi tražimo Svjetlost – nije nam dovoljan odsjaj zvijezde; mi tražimo Ljepotu – nije nam dovoljan trenutak; mi tražimo Više – nije nam dovoljno nešto…
Jedan od sinova našega krša, naš fra Slavko Barbarić, uspio je neizmjernom dobrotom i nesebičnošću, ogromnim znanjem i žrtvom postati uzor-čovjek. Dopustimo da i nas mlade dotakne i promijeni veličina ovoga jednostavnog franjevca. Sutra ćemo se moći vinuti u visine i dodirnuti zvijezde, sutra ćemo se smijati i voljeti sve oko sebe… Sutra ću možda ja nekome biti uzor.
David Kordić, IV.1