Svake godine 21. veljače podsjetimo se važnosti jezika koji zovemo materinskim. Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Cilj i svrha ovog događaja je isticanje važnosti očuvanja materinskog jezika, svih njegovih narječja i dijalekata, te upoznavanje ljudi s bogatom jezičnom baštinom i sjajnom jezičnom poviješću.
Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika, želeći nas podsjetiti na obvezu očuvanja materinskog jezika, a i jezične razlike na globalnoj razini. Važnost toga dana potvrđena je 2001. godine na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u članu 5 piše: “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskome jeziku…”
Materinski jezik je najveći dar koji čovjek posjeduje, jer potvrđuje ljudski identitet i sadrži čitavu povijest čovjeka. Osim povijesti sadrži i sadašnjost i budućnost. Stoga ga moramo voljeti i poštovati, moramo ga osjećati srcem i dušom.
Gabrijela Dugandžić, IV. 5