Lektira – radost ili briga

Lektire foto

Čitanje lektira u srednjoj školi mnogima nije omiljena obveza. Učenici jednostavno zaključe da je čitanje besmisleno, oduzima previše vremena, a ionako sažetak mogu pronaći na internetu i dobiti solidnu ocjenu (to se rijetko događa, gotovo nikad).

U odjelima četvrtoga razreda naše škole proveli smo anketu o najzanimljivijoj lektiri koju su učenici pročitali kroz srednjoškolsko obrazovanje.

Grafikon lektire 1

Prema istraživanju, učenicima su najzanimljivije lektire Zločin i kazna Dostojevskog i Šenoino Zlatarovo zlato. Na trećem mjestu je Shakespeare i njegov Hamlet. Nije zanemarivo ni četvrto mjesto koje je zauzeo Ibsen s djelom Nora, a isti postotak imaju Posljednji Stipančići, Vjenceslava Novaka i U registraturi, Ante Kovačića. Kad smo učenike pitali koja im lektira nije bila zanimljiva, njih 44 % se opredijelilo za Ilijadu i Odiseju. Ipak, valja napomenuti da o ukusima ne treba raspravljati.

Nadalje, dio učenika nije mogao izdvojiti književno djelo koje im je zadalo glavobolju, prema tome uživali su u čitanju lektira i sve su im bile na svoj način zanimljive, što je za svaku pohvalu.

Treba, dakle, shvatiti da lektire nisu obične knjige. Lektire su svjetski priznata djela i njihova je tematika bezvremenska, a razvijanje navike čitanja klasika je potrebno za opstanak kulturne zajednice. Danas, kada se sve manje čita, kada su korice i listove zamijenili zasloni raznih uređaja, od životne je važnosti čitanje, čitanje dobrih djela, posjedovanje barem jedne knjige, knjige koja će biti dobar suputnik kroz život.

Čitati znači otkrivati nepoznate svjetove, razvijati kritičko razmišljanje. Čitanjem obogaćujemo rječnik, razvijamo osjećaj za ljepotu jezika, stječemo nova znanja i proširujemo spoznaje. Uz navedeno, razvijamo sposobnost pažnje, koncentracije, pamćenja, logičkog zaključivanja; razvijamo maštu te govorno i pismeno izražavanje.

Nekad su knjige bile luksuz, posjedovanje knjige značilo je pripadnost nekom višem sloju, a danas, kad su nam lako dostupne, odbacujemo ih i radije čitamo žuti tisak. Teško da ćemo tako proširiti spoznaje i obogatiti rječnik.

Dragi učenici, možda ćete dobiti negativnu ocjenu ako ne pročitate lektiru, ali zapamtite, posljedice izbjegavanja čitanja su dugoročne. Kako su neka istraživanja pokazala, učenici koji ne vole čitati teže rješavaju osnovne zadatke na fakultetu ili na radnome mjestu. Nemojte samo gledati tv, surfati internetom, provoditi vrijeme na facebooku, slušati glazbu. Odvojite vrijeme za čitanje tiskane ili digitalne knjige, kako vam drago. Razvijte svoje kritičko mišljenje i naučite razlikovati vrijedno štivo (lektire) od manje vrijednog.

Vida Vasilj (Z) i Josip Ostojić, IV.4