Srednja Škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
Emil Raspudić, dugogodišnji djelatnik Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića, pedagog, književnik, autor koji je dosta pisao o tekovinama školstva na ovom prostoru, u ovoj školskoj godini zaključio je svoj radni angažman u našoj školi te se oprostio od svojih kolega i učenika. Tim povodom obavili smo kratki razgovor s njim.
N: Svoje ste pedagoško i ljudsko djelo utkali u rad i razvoj Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića. Možete li nam ukratko opisati svoje početke?
E: Da. Svoje sam pedagoško i ljudsko djelo nastojao prenijeti na mlađe generacije u Srednjoj školi dr. fra Slavka Barbarića u Čitluku, gdje sam radio od početka 1984. godine. Međutim, do dolaska u ovu školsku instituciju radio sam kao nastavnik u osnovnim školama u Vrgorcu i u Međugorju – Bijakovićima. Počeo sam raditi kao mladi učitelj u selu Kotezi u vrgoračkoj općini kao početnik – pripravnik. Bila su to lijepa vremena i seljani su me dobro prihvatili, kao i učenici.
N: Bili ste pedagog, jedno vrijeme ste obnašali i dužnost ravnatelja. Vi i vaše kolege, zbog skučenog prostora, radili ste u uvjetima koji su bili nezadovoljavajući i ponekad nemogući ali unatoč tomu uspjeh nije izostao, a time je i još veći. Pa možete li nam sad, kad smo prešli u novu školsku zgradu, napraviti malu usporedbu?
E: Neusporedivo je lakše raditi sada u novoj zgradi Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića nego što je to bilo u staroj skučenoj zgradi. Nadam se da će mladi profesori iskoristiti povoljne prostorne uvjete rada za još bolje rezultate u odgoju i obrazovanju broćanskih srednjoškolaca.
N: Pisali ste dosta o školstvu, vrstan ste književnik koji svojim radom i angažmanom doprinosi kulturi našeg Brotnja, izdvojite nam nešto iz vašega spisateljskog opusa?
E: Pisao sam podosta o školstvu u Brotnju. Napisao sam dvije knjige o broćanskom školstvu, a pisao sam općenito o školstvu i u mnogobrojnim časopisima, zbornicima i drugim tiskovinama.
(Mnogima nije poznato da se ove godine treba proslaviti 150-ta obljetnica organiziranoga školstva u Brotnju.)
Objavio sam i dvije knjige priča i pjesama za učenike mlađeg školskog uzrasta: Planinske priče i Što je čvrknulo. Ova prva zbirka priča, koju je ilustrirao naš kolega, prof. likovne kulture, Dalibor – Dado Pehar, prošle 2010. godine dobila je Srebrenu povelju nagradu Matice hrvatske Zagreb.
Objavio sam i svojevrsnu monografiju o športskom velikanu, našemu Brotnjaku , atletičaru, kopljašu, Boži Miletiću i o atletici u Brotnju i o uspješnim mladim atletičarima Atletskog kluba Brotnjo.
N: Između ostalog, nama se sviđa Što je čvrknulo, recite nam nešto o toj knjizi?
E: U ovoj knjizi Što je čvrknulo nastojao sam učenicima dati raznovrsno štivo pogodno za čitanje. Htio sam da to štivo bude zabavno i da privuče njihovu pozornost. Tako da sam šest priča prikazao u svojevrsnom stripu, a 15 priča, veoma kratkih priča (tko danas želi čitati debele knjige? ), su ilustrirane. U knjizi su sakupljene i 42 pjesme, a svaka druga je ilustrirana. Ove ilustracije napravili su Mirko i Blaženka Raspudić, i ovom prilikom puno im zahvaljujem. Jer, ove ilustracije doprinijele su većoj kvaliteti ove knjige namijenjene prvenstveno mlađim učenicima. Knjiga je od 145 stranica, tvrdog uveza i u boji.
N: Mislite li da je teže biti odgajatelj danas ili je to pak bilo teže prije?
E: Dobar odgajatelj je uvijek teško biti, kako u prošlosti tako i danas.
N: Je li teže biti učenik danas ili je to pak teže bilo prije?
E: Teško je odgovoriti na to pitanje. Dobar učenik uvijek je teško biti. Poznato je da je učenje najteži posao, samo što to mnogi neće priznati.
N: Što mislite o izreci šipka je iz raja izašla?
E: Ta izreka mi se nimalo ne dopada. Ni magarca se šipkom ne može natjerati na ozbiljan rad.
N: Kakve biste smjernice, kao iskusan intelektualac, dali mladima?
E: Danas su mladi jako pametni i zavisi od toga što žele u životu. Poštenje prema sebi i drugima, otvorenost prema spoznajama, rad i upornost će se zasigurno isplatiti u životu.
N: Kroz Vaš skromni ured prošlo je mnogo učenika; biste li nam prepričali anegdotu koja vam je ostala u lijepom sjećanju?
E: Kao mladi učitelj u selu Kotezima, općina Vrgorac, imao sam jednoga simpatičnog đačića kojemu nije išao račun. Ja kao mlad učitelj mislio sam da ne postoji tako loš đak a da ga ja ne mogu svemu naučiti.“ Hajde, Ivo, pogledaj ovdje na računaljku – imamo ove dvije kuglice i ako ih sakrijemo, reci što ostane?„ -„Ostalo je, ostala je, žica.“ – pobjedonosno odgovori dječak. O ovoj anegdoti napisao sam i pjesmu.
N: Želimo vam da se odmorite od buke školskih hodnika iako znamo da ćete i dalje pratiti naš rad i nesebično i dalje davati savjete iskusnog intelektualca i čovjeka!
E: Hvala na savjetu, istina je da ću pratiti rad Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića u Čitluku, jer sam u njoj proveo veoma lijepe dane i stekao mnogo prijatelja među kolegama i učenicima. Uspjehu Vaše škole veselit ću se kao i svojim postignućima.
Prenesite moje tople pozdrave učenicima i kolektivu škole.
Nikolina Miletić, III. 2