Srednja Škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
NEDA SOLDO
(1950. – 2020.)
BOŠKO LUBURIĆ
(1948. – 2021.)
Vrijeme nas raznosi kao vjetar lišće koje se ne može vratiti…
Prođe nastavna 2020. / 2021. godina, otišao je 44. naraštaj maturanata u traganje za novim spoznajama i izazovima; upisujemo osnovnoškolce u prvi razred srednje škole.
Zaustaviše se koraci ovozemaljskog života naših umirovljenih djelatnika: u prvom polugodištu prof. Nede Soldo, u drugom polugodištu prof. Boška Luburića. Zatvorile se dvije knjige iznimno bogatoga sadržaja prepune poglavlja ispisanih dobrim djelima, ljubavlju, vjerom, nadom, lijepim uspomenama, žrtvom, sretnim trenucima, poteškoćama, bolesti… A na kraju stihovi:
O, Bože, zar si pozvao mene /
Tvoje usne moje rekoše ime /
Svoju lađu sada ostavljam žalu /
Odsad idem kamo šalješ me Ti.
Tako se svidjelo Stvoritelju, a nama je sve to nekako nejasno i neprihvatljivo jer smo smatrali da su još trebali uživati u zasluženoj mirovini.
Neda Soldo rođena je 19. veljače 1950. u Sarajevu u obitelji Matilde i Stjepana Almaša. U rodnom gradu završila je osnovnu školu i opću gimnaziju, a na Prirodno – matematičkom fakultetu studij biologije. Najprije je nekoliko mjeseci radila u Gimnaziji na Ilidži pa od 1975. do 1988. g. u Službi za zajedničke poslove republičkih organa u Izvršnom vijeću Skupštine SR BiH. Od 1988. do 1992. g. bila je djelatnica Hidrometeorološkoga zavoda u Sarajevu. U ratnom vihoru sa suprugom Zoranom i sinovima Željkom i Vlatkom dolazi u Međugorje. U školskoj 1992. / 1993. godini počela je predavati biologiju u Srednjoj školi Čitluk. Nakon operacije srca 2012. g. odlazi u prijevremenu mirovinu. Iznenada, nakon zatajenja srca, preminula je 27. prosinca 2020. u 71. godini. Pokopana je 28. prosinca u groblju Junčuša u Međugorju. Odredio je Gospodar života i smrti da se naša Neda na 40. bračni rođendan nađe na rajskim poljanama sa svojim Zoranom (vjenčali su se 27. prosinca 1980., umro je 2019. g.).
Boško Luburić rođen je 2. siječnja 1948. u Čalićima. Osnovnu školu završio je u Čerinu, Učiteljsku školu u Mostaru. Studirao je u Zadru na Pedagoškoj akademiji (selektivni turizam) te njemački jezik i književnost i latinski jezik na Filozofskom fakultetu. Radio je nekoliko godina u ugostiteljstvu, zatim je predavao njemački i latinski u srednjim školama u Cazinu, Pločama, Vrgorcu i Mostaru. Od 1994. g. bio je prosvjetni djelatnik u našoj školi do odlaska u mirovinu 2013. g. Nitko nije pomišljao, pogotovo supruga Smilja, kćeri Ivana i Tea, rodbina i svi koji smo prof. Boška poznavali, da će kratka i teška borba s koronavirusom biti posljednja. Preminuo je u SKB Mostar 15. travnja 2021. u 73. godini. Pokopan je 17. travnja u groblju Hrvatskih vitezova u Donjem Velikom Ograđeniku.
Draga Nedo, dragi Boško, nismo vas mogli sačuvati od prerane smrti – čuvat ćemo vas u svojim srcima, u molitvama, u pričama, u lijepim uspomenama.
Ugodno smo se osjećali u vašem društvu. Bili ste susretljivi, pristupačni, otvoreni za suradnju, šalu i duhovitost, uvijek spremni saslušati, pomoći, činiti dobro. Bili ste stručni predavači i mentori, brižni razrednici i odgajatelji, iskreni prijatelji. Na svemu vam hvala!
Rad u školi često je bio ispred vlastitog zdravlja. Nesebično su prof. Neda i prof. Boško, svatko na svoj način, brojnim naraštajima srednjoškolaca prenosili znanje, ljudske vrjednote, vlastita iskustva, praktične savjete za svakodnevni život, upute kako izgrađivati dobre međuljudske odnose. Stekli su veliko poštovanje i svojih kolega i svojih učenika. Prenijeli su ljubav prema odgojno – prosvjetiteljskom radu i svojoj djeci: Nedin sin Željko i Boškova kći Tea krenuli su profesorskim stopama svojih roditelja.
Uvjereni smo da u rajskim vrtovima prof. Neda i prof. Boško otkrivaju mirise prekrasnoga bilja, dive se brojnim novim vrstama, uspoređuju rodne vinograde s našim broćanskim, uživaju u anđeoskim pjesmama…
Do ponovnog susreta s nama.
