Uskrs je najveći kršćanski blagdan. To je dan kad slavimo Isusovo uskrsnuće. Trpio je na križu zbog nas i otkupio nas od grijeha, darovao nam život vječni. Na Uskrs s obiteljima idemo na sv. misu te slavimo pobjedu Svjetla.
Kako nam običaj nalaže, na Veliku subotu najmlađi članovi obitelji boje jaja raznim bojama i kistom oslikavaju zanimljive, ponekad i nedefinirane sličice. Cvijeće, zvjezdice, srca, razne vodoravne i okomite pruge te još mnogo toga može se naći na pisanicama. Dječja mašta toga dana ima najviše posla. Dok oni najmlađi prljaju ručice bojama, majka ih s radošću prati preko oka i čuva rezervna jaja na sigurnom, ako bi možda maleni „ozlijedili“ svoje pisanice. I majka je umjetnica. Ona vjeruje prirodi i svojoj kuhinji, te pomoću raznih trava i cvijeća oslikava pisanice. Očev je zadatak odlučiti tko je najljepše ukrasio pisanicu. Dok djeca uživaju u uskrsnom ugođaju, stariji se tijekom Velikog tjedna prisjećaju Isusove muke. Noseći teški križ i osjećajući krv na svojim obrazima, otkupio nas je od grijeha. Trpio je vrijeđanje, dobacivanje i udarce samo za našu dobrobit.
Ovih dana, više nego ikada, moramo sklopiti ruke u molitvi i slaviti Isusa. Uskrs brzo dođe, a još brže prođe. Obojili smo pisanice, odabrali najljepšu i, naravno, slavili Gospodina. A sutra? Hoćemo li ga i sutra slaviti?
Citat u naslov nam poručuje da u bilo kojem trenutku slabosti, tuge i patnje vratimo film unatrag i sjetimo se da imamo Isusa. On je taj koji nam je darovao život vječni. Živimo u skladu s tim. Živimo kršćanski i jednoga dana ćemo otkriti boju Njegova oka.
Anamarija Stojić, I.8