Srednja Škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
Poklade, maškare, fašnik, karneval… Sve su to nazivi za razdoblje nakon Nove godine, do Čiste srijede ili Pepelnice. U to vrijeme svatko ima priliku postati netko drugi, nešto drugo – ratnik, princeza, pčelica, jagoda, perilica rublja, svemirski brod…
Narod od pamtivijeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije i Januarske kalende. Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom. Poganske maškare raspršile su se potom u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme. Neke od poganskih maski nisu nikada iskorijenjene, a može se steći i dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost korizmi. Dakle, možemo ustvrditi da podrijetlo karnevala seže do starorimskih svetkovina (Saturnalija, Luperkalija, Matronalija…), u kojima je prisutan Dionizov kult. U srednjem vijeku to je bio početak nove godine, a uz taj dan je u mnogim europskim krajevima vezana i tradicija biranja jednodnevnih kraljeva – to je službeni početak pokladnoga razdoblja.
Prvobitno značenje karnevalskih tradicija je zaštitno – zastrašivanje demona, zlih sila, duhova kako bi ih se udaljilo od ljudi, stoke, stanova itd. Za sam naziv karneval postoji nekoliko tumačenja – može mu izvor biti u latinskom pokladnom uzviku Carne vale! Koji znači zbogom meso! ili od latinskoga carrus navalis što znači lađa na kolima, koja se nekada vozila po srednjoj Europi u pokladnim povorkama.
U pokladama, karnevalu, uočljiv je lik Karnevala koji je u naše krajeve stigao iz zapadno europskih zemalja. To je figura izrađena od slame, dronjaka, staroga odijela i slič. zvana karneval, krnjo i slič.. Uz njega su stalno i određena lica: obično sudac, krvnik, branitelj, tužitelj i dr. – s primjerenim grotesknim maskama, koje ga prate i na nekom, tradicijom utvrđenom mjestu, izvode „dramatski“ prikaz – suđenje tome „zlotvoru“. Nakon „suđenja“, „karneval“ se svečano utopi, objesi ili spaljuje. Ovaj običaj, za koji se na zna kada je došao u naše krajeve, objašnjava se redovito kao pobjeda nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim ostalim nedaćama koje su utjelovljene i uništene u figuri Karnevala.
Nikolina Pervan I.3.