In memoriam: Martin Pero Boras

13. siječnja 2011. godine u crkvi sv. Ante Padovanskoga na Humcu slavljena je sveta misa u povodu prve godišnjice smrti Martina Pere Borasa. Naime, profesor Martin Pero Boras umro je 13. siječnja 2010. u SK bolnici u Mostaru, nakon kratke i teške bolesti, u 55. godini života. „Imao je dva imena a radio je za četvoricu“, rekao je svećenik tijekom mise te zahvalio mnoštvu koje se okupilo na svetoj misi iskazujući tako svoju zahvalu za sve što je pokojni profesor Boras učinio tijekom svoga života.

Na svoj način došli su se zahvaliti i djelatnici naše škole u kojoj je radio dugi niz godina. Ipak, veliki dio prisutnih činili su mladi koje je Boras, odnosno Peča – kako smo ga rado zvali, posebno volio.

Osim što je  predavao u više škola, Martin je podučavao glazbu franjevačkim sjemeništarcima i novacima na Humcu te bio voditelj brojnih glazbenih sekcija u bratstvima Frame. Poseban pečat ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju.

Osobno mu želim zahvaliti na tim susretima, i sretna sam što sam bila njihov dio, ali ne samo dio Frame ili Međunarodnog zbora, nego i jedna od učenica 27. generacije gimnazijalaca kojima je pokojni profesor bio razrednik… Jedina smo generacija koja je imala tu čast, i zaista se ponosimo time, isto kao što bi, vjerujem, i on bio ponosan što je već pet učenika ‘njegovoga odjela’ danas u zbornici kao dio školskoga kolektiva! A vjerujem, bit će nas još…

U ime tih učenika, svih ostalih djelatnika Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića, te svoje osobno, želim još jednom pokojnom profesoru Martinu Peri Borasu reći – HVALA! HVALA za pjesmu, HVALA za smijeh, HVALA za radost… HVALA ZA SVE!!!

Kristina Primorac