Iza nas je još jedan dugo iščekivan i u pamćenje zauvijek urezan događaj. Da – ekskurzija. Moj je zadatak opisati putovanje. Pokušat ću, iako ne mogu svi osjećaji i sva sjećanja stati u sastavak. Uglavnom… Nakon kratke, ali prilično teške borbe, osim nekoliko ponuda kojima nismo bili zadovoljni, uspjeli smo postići (zahvaljujući ravnatelju) da gospodin Davor Ljubić i agencija G-Tour uvaže naše želje te nam predlože još nekoliko destinacija. Unatoč tomu što nam je velika većina pred srednjoeuropske zemlje stavljala loš predznak, oduševio nas je sadržaj ponuda zemalja upravo srednje Europe. Destinacija koju smo odabrali bila je Salzburg-Prag-Beč. I nismo se pokajali… Subota je stigla, izgledali smo kao djeca koja prvi put idu na izlet, samo s mnogo više prtljage. Uzbuđenje se osjećalo u zraku. Napokon smo krenuli. Prvo odredište bio je Salzburg. Osim iznimne ljepote grada, kočija, trgova, ulica, građevina, na poseban način iz Salzburga nosimo slike Mozartove rodne kuće, jednog divnog groblja koje uopće ne izgleda kao da to jest, mosta ljubavi prepunog lokota koji vjerno čuvaju imena zaljubljenih te nezaobilazni dio – Ićijevu kapu. Slobodno vrijeme u Salzburgu (a više-manje i u svakom drugom gradu) poslužilo je nastanku mnogobrojnih selfija sa statuama, profesorima, pa i slučajnim prolaznicima. Nakon Salzburga uslijedio je nastavak putovanja prema Pragu kroz prekrasne austrijske krajolike koji u potpunosti podsjećaju na prizore iz crtanog filma Heidi. Atmosfera u autobusu učinila je da nam put do Praga izgleda kraći no što jest. U hotel smo stigli u predvečerje, večerali te odlučili tu večer ne ići nigdje. Doista, četiri dana boravka u Pragu nisu ni približno bila dovoljna da bismo upoznali najveće njegove znamenitosti. Međutim, samo središte grada jako je jednostavno i brzo smo se snašli. Obilazak je bio svaki dan, ali nije bili naporno, sve je bilo jako dobro organizirano. U programu smo imali vožnju Vltavom, kao i cjelodnevno odlazak u Aqua palace, prekrasan vodeni park koji nudi mnoštvo atrakcija (tobogana, bazena, jacuzzija, sauna…). Taj dan je bio oproštaj od Praga. Ah, da! Da ne zaboravim, tri večeri u Pragu imali smo odlaske u tri različite diskoteke, od kojih nas se najviše dojmila Karlov Lazn. Nezaobilazna za spomenuti je i pivnica U Fleku u kojoj smo napravili pravu hercegovačku feštu. Bilo je divno. U jutarnjim satima krenuli smo za Beč koji je u potpunosti ispunio naša očekivanja. Po svojem unutarnjem izgledu, sličan Pragu – obilat građevinama, dvorcima, muzejima i palačama, Beč je oduzimao dah. No, nešto se posebno istaknulo – dvorac Schönbrunn i lunapark Prater. Schönbrunn je vjerodostojan svjedok o životu habsburških vladara, njihovim navikama, običajima i životnom stilu. Opisati ga u cijelosti, bilo bi nemoguće. Prater je, dakako, bio nešto sasvim drugo. Vrtlog straha, adrenalina, uzbuđenja i vrtoglavice. Bilo je neopisivo! Previše toga da bih se sjetila, a i ne znam odabrati prave riječi dostojne tih osjećaja. Nakon lunaparka, put kući prošao je uglavnom u spavanju. A kada smo stigli doma, nismo bili baš potpuno svjesni da je sve gotovo. Sada, kada je sve gotovo i kada pogledam unatrag, mogu reći da je bilo vrhunski. I profesori su zadovoljni jednako kao i mi učenici, a s putovanja života, nasreću, nosimo samo lijepe uspomene (drugačijih nije ni bilo). Destinaciju svima preporučujemo… S ISKUSTVOM. Jedino što bismo htjeli promijeniti bilo bi vrijeme. Da je barem trajalo samo mrvicu duže… S profesoricom Ivanom Pehar smo napravili pregled ekskurzije u fotografijama na plakatu i ukrasili školsko predvorje.
Antoaneta Prusina, IV.2