Intervju: Marija Zorka Vasilj, mlada pjesnikinja

Učenica II. 3 odjela naše škole Marija Zorka Vasilj je jučer predstavila svoju zbirku pjesama Želje jednog djeteta. Promocija je održana u sklopu obilježavanja Dana općine Čitluk. Izdavači su FPMOZ Sveučilišta u Mostaru i Matica hrvatska Čitluk. Kako bismo doznali nešto više, porazgovarali smo s mladom autoricom.

Marija Zorka, kada si započela s pisanjem i što te potaknulo?

S pisanjem sam započela kad sam bila u osnovnoškolskim klupama. Što me potaknulo? Jednostavno je počelo, ne znam kako. Potaknula me, valjda, želja da na papiru pjesmom zapišem što osjećam.

Komu je zbirka posvećena?

Knjiga je posvećena mome pokojnom bratu Kristijanu – Titiju.

Imaš li uzore u pjesništvu?

Uzore, dakako, imam. Dobriša Cesarić i njegove pjesme su mi posebno drage.

Gdje pronalaziš inspiraciju?

Najbolji odgovor na ovo pitanje je: ljepota Božjeg stvaranja – i tu je sve sadržano.

Vjerujemo da su ti sve pjesme iz zbirke drage, no možeš li nam izdvojiti pjesmu koja ti se najviše sviđa?

Ne bih izdvajala niti jednu. Svaka je nekako za sebe i svaka nosi nešto svoje.

Osim pjesama, što te još veseli odnosno što voliš raditi u slobodno vrijeme?

Čitati! To ide uz pisanje. Treba čitati, slušati, osluškivati kako bi se kvalitetno išlo i došlo do boljeg pisanja. Svakako još nešto što me veseli je glazba pa sviram klarinet i gitaru (Ne pjevam! To je za druge! Pjevušim samo kad sam sama, da me nitko ne čuje!). Naravno, nikako ne smijem zaboraviti FRAMU koja mi uvelike pomaže u mom rastu i sazrijevanju.

Imaš li savjet za naše mlade čitatelje koji možda imaju strast za pisanjem kao i ti?

Rekla bih da se prihvate olovke i papira i zapisuju; ustrajno i ustrajno. Jer pisati se uči pišući! Kao i sve ostalo u životu. Bit će definitivno križanja, šaranja, dodavanja, svačega nečega kako bi se došlo do onoga što se želi kazati i riječima zapisati. I bit će onih stvari za koje je Mala Terezija tako istinito i dubokoumno kazala: Ima stvari što ih srce osjeća, ali ih riječi, pa ni misao ne mogu izraziti. Nekada je naš ljudski rječnik presiromašan da se nešto opiše i zapiše onako kako srce osjeća pa se piscu čini da je pjesma ili tekst nedovršen odnosno nije dobro izrečen.

Svojim djelom oplemenjuješ svijet oko sebe. Kako se osjećaš kao uzor mladima i što bi im poručila?

Ne znam da se baš osjećam tako, niti da se mogu nazvati uzorom. Ali ako jesam ili ako ću u skoroj budućnosti biti, onda mi je drago da djeca i mladi prepoznaju te zagovaraju humanitarni i kreativni rad.

Poruka mladima? Baš se ne osjećam toliko zrelom da bih mladima slala neku poruku. Čak, štoviše, sama dobivam savjete i poruke kao i drugi mladi te ih nastojim prihvatiti i primjenjivati jer je sve to za rast i razvoj. Zato, ako i trebam uputiti poruku, onda je to ova: Dragi mladi, budite Božja djeca koja će radosno primiti svaki savjet znajući da je to za vaš rast i za vaše dobro. I budite ustrajni u svemu, kako bi se učvrstilo i ojačalo vaše dobro i vaš život. Jer ako mi mladi rastemo kako treba, raste i svijet oko nas bolje i ljepše. I svojim životom pokazujmo pravu ljepotu Božjeg stvaranja. Mir vam i dobro! I, naravno, meni najdraža rečenica: Lijepo je što postojite!

Čestitamo! Hvala, Marija Zorka. Želimo ti puno uspjeha u budućnosti!

Anamarija Stojić, Brigita Šimović (II.8) i Irena Prga (II.3)